Mlada je djevojka niz garavi sokak
hodala ususret starom bunaru.
Sunce je grijalo polugole dojke
razbacavši zrake po grbavom putu.
Staza je skretala preko male poljane
prepune golubova prema morskom žalu.
Napukli krovovi, polužuti zidovi,
osluškivali su priče nijemih prolaznika.
Zvonkim glasom pjevušila je tiho
nepoznatu pjesmu radoznaloj zori.
Svakoga dana ptice su slijedile
seosku ljepoticu do tajnog odredišta.
Težak život bio joj je suđen,
krvavi poslovi, upitna budućnost.
Voda iz bunara značila je život,
okrepljivala snagom, ulijevala nadu.
Razmišljala je o svakodnevici
puneći balone tekućinom života.
Cio svijet pretakao se
sa sitnim kapljicama prepunim sjaja.
Dani su prolazili, djevojka stasala,
vremena se mijenjala, put ostao isti.
U jednom trenutku, kao da nije postojao,
bez ikakvog razloga stari bunar je zatvoren.
Djevojka je nestala, glazba utihnula,
svijet se promijenio u kapljicama vode.
Čudovita pesem in metafora človeškega vzhoda-zahoda, ki jo bogati folklorna motivika (živa voda), zaradi česar jo je mogoče razumeti tudi kot pot med dvema svetovoma. Na živo vodo v tvoji poeziji, Sara
Hvala puno Sara na podčrtanki! ;-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!