i iz voćnjaka obrati zreli osmjeh
staviti ga u staklenke
i nepropusno zatvoriti
samoću među gole zidove popodneva
preložiti pletaće igle u donju ladicu
a pred bukom s ulice zatvoriti balkonska vrata
sjediti među ljubimcima
među blanširano nepokvarljivim srećama
i klečati
dok zadnja molba ne oteče u zaton

i oboji ga u crveno
dok crnina ne posrče umor
spokojnost
kad više ne vidiš pune ostave nekada davno prikupljenih obroka
nepropusno zatvorenih crvenim gumicama strasti
pod čeličnim poklopcem
uginulih konja i prizemljenih sokolova
zmija među štrudlama od jabuka
baka žena ljubavnica djevojaka djevojčica
ništavila

jer te usrče

Jure Drljepan (JUR)