pri povratku sa mesta o kome neću ništa da kažem
(jer bih mu time dao realni identitet
a razbio magiju njegovog postojanja)
kao da sam kroz blagu izmaglicu
video neverovatne ureze u kori platana
zaličilo mi je to na potpuno čudnovata slova
koja sam video jednom
negde
u nekoj nepoznatoj prekomorskoj zemlji
koje odavno ne želim da se sećam
tamo sam čuo nekoliko stotina bajki bez poente
i video nekoliko hiljada gašenja
života
ljudi
osećaja
svega
i tada su mi ti ili takvi neobični znaci ličili na ureze
samo nisam tome pridavao važnost
tada i tamo
vreme je bilo uslov opstanka
ne mogu da kažem da su to bili urezi u vremenu
vremena i mesta ponekad imaju isto značenje
kada sam prvi put video te slovne oznake nalik na ureze
gledao sam ih kroz plamen i kroz vrisak
sada su mi vratili sećanje na besmisao
sećanje koje sam godinama namerno potiskivao
trudio se da ga uništim
razbijem
spalim
konačno sam svestan da u tome nisam uspeo
ne vredi
ne može
ostali su urezi...
Včasih je težko reči, ali so zareze zunaj ali znotraj nas, a morda obstanek najdemo šele, ko jim ne poskušamo več ubežati. Naj se v pesmi zareže lepota, Sara
Hvala ti, Sara, od sveg srca.
Lp, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!