Za tvoj spokojan san
Bez buđenja
Pevam ti muzičku uspavanku cvrčka
Adagio green
Oslušni iz plavih visina
Ovaj glas mene iz guste trave
Pod kojom spava tvoja prazna školjka
Bez bisera života
Čuj samo ove nežne tonove
Na stihove sonatine za sestru
Pisane po notama lakih zajedničkih sećanja
Bez velikih godina i tužnih podsećanja
Na lica i imena iz vremena tvoje budnosti
I bez ičeg plačnog što ti ne bi dalo mirno spavati
Pesmom
Uspavljujem svoj bol
Bez ijednog glasnog uzdaha
Koji bi te rastužio
Za tebe i sebe sam sonatu
I naslovila sam nas “Beskrajno”
Kao nebo bez kraja nad našom ravnicom
I kao mlaka i dobra zemlja detinjstva
Pod našim davnašnjim bosim stopalima
O tome pevam bez plača
Hrabrija od same sebe kad kažem
Spavaj mi mirno biserna moja dobro sam
I ne boj se i ne brini za mene rođena
Tu sam
Tiša od disanja
Pesmu sam ti
Tišu od mog jedva čujnog sestrinskog srca
Sitnijeg i slabijeg od cvrčkovog
I većeg i jačeg od tvoje smrti
Osebe, ki jih prikličemo s pesmijo, so lahko izmišljene, predrugačene ali pa mrtve - in oživijo za nas, za bralce - delujejo pomirjujoče ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!