Večer je crvenozlatna
moje misli lete, kao brze ptice,
prema dalekim ravnicama
nad kojima gasne dan
dok se vjetar igra tvojom kosom
Tamo sam davno
pored stare šume sagradio kuću
i slušao slavuja kako pjeva
o ljubavi
Pričamo o tim danima,
kada smo bili nedužni kao djeca,
pretvarajući ih u legende
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio

Sumiko