Ova pjesma je pisana samo za tebe
ostavljam je između nas
kao kap kiše
kao zrno istine
za kojim tragaju mudraci
Ova pjesma je samo tvoja
nosi je sa sobom kao hamajliju da te čuva
od zla i prevelike sreće
Mjesečeva svjetlost je njen konac
kojim spaja prošlo i buduće
ostavljajući tri šava na srcu:
djetinjstvo, mladost, starost
Ona leti preko sedam mora
nošena strujom prvog daha
nošena strašču prvog pogleda
nošena snagom prvog bola
do kamenog cvijeta
na kome leptiri
započinju svoj san
San su vrata na kuli od karata
kroz koja ulazimo i izlazimo
bježeći od svoje sjenke
ne dodorujemo zemlju
ne ostavljamo tragove u snijegu
dodirujemo zvijezde
čujemo kako šapću:
“Ljubav je kao vjetar
san nikad ne odsanjan
vječnost koja nikada ne spava”

Sumiko