Nemoj...
Pusti me da sanjam
ove dane i svo preostalo vreme,
oštrice dana ublaži osmehom,
ogrni noć poljupcem.
Pusti...
Vode neka speru tišine daljina,
spusti krila u gnezdo moje krvi,
jahaćemo kroz apokalipse trenutka
dve srasle prošlosti u jednu budućnost.
Udahni...
Boje iskri što ih rađaju moje oči,
treptaje žarnica zaboravljenog meseca
usnulog u Savi na kraju početka
narandžastih uzdaha.
Znaj...
Zaborav ne postoji s ove strane stvarnosti ,
ispisane su nevidljive putanje moje na tvom dlanu,
bele zastave u velove se krune,
htenja se u traženju gube.
Oslušni...
Menjam ti svet dok spavaš s ribama.
Još par otkucaja i nestaće nas,
ispijmo čašu u tri boje duge
dok još slavimo dan.
(do)pusti trenutku
da (o)pusti preteklost
in (od)dalji prihodnost
v(dih)ni
v(dah)ni
(dih)aj
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!