Na čardaku, ptići su u novoj zimi...
Ljudi pate, smeju se, kuće gore od kamina.
Gde je naša ljubav, ptići traže slamku.
Lete koraci, a krila nejaka.
Ljubav šara zenice,
osmeh se ljubi sa nama.
Tužan bubanj poziva na slabosti
ili je u njemu vatra koja u kolenima bruji.
Ježim li se u nesanici zbog tebe?
Ne umem da kažem,
vatra grlo pali,
sasvim je čulno biće moje.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!