duge su senke kojima te raspoređujem
u sebi. posrću dužinom zida
bez pogleda na drvo. škripuću
iz krošnje predhodnog
života. ne uspevaju uvek dotaći
telo. kao leptiri koji iz prvog
leta pokušavaju očarati
nabokova. kao tinjanje između
reči, mucavo nabrajanje slogova
Pesem, ki trepeta kot metulji (Nabokov je bil strasten ljubitelj metuljev) me je orosila z megličastimi koraldami spomina na tisti čas, ko sem prebirala pisateljevo avtobiografijo z naslovom Govori, spomin- priporočam v branje!
Bravo, Jagoda!
Lp
A
Prelepo, Jagodice!
Objem,
Majda
Hvala, draga Andrejka, na prijatnom komentaru. Da, leptiri su bili velika strast i ljubav Nabokova. Tu činjenicu sam koristila u ovoj kratkoj pesmi, želeći da ga stavim (leptira) u poziciju kada se iz larve (za oko nas običnih posmatrača - prilično ružna živa tvar) pretvara u predivno živo biće. I, koliko treba energije i volje da uloži da bi taj prvi njegov let, možda nevešt, trapav...(kao kod svih početnika) zadivio i osvojio čoveka, recimo Nabokova?
lp
Jagoda
Hvala, draga Majdice - raduje me da ti se pesma dopada! :*
lp,
Jagoda
Čudovite podobe in prispodoba: prvo trepetavo izletanje metulja z nabiranjem jecljavih zlogov v besede ... čestitke k mali mojstrovini,
Ana
kako bogata strjenka
lp
pi
Hvala, draga Ana, na pažnji i divnom komentaru! :)
lp
Jagoda
Zahvaljujem, draga pi!
lp
Jagoda
Iskrene čestitke Jagoda!
Lp, Igor
Zahvaljujem, Igore! :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!