Sva plamena za tebe flamenko sam plesala,
začaranim njedrima o željama kastanjeta ti pjevala
dok oči si moje magičnim pogledima dirao
i kosu mi na koži razigranu vatrom tvojom rasplitao.

Noćas me gorko nebo do ljute boli ugrizlo i cijelo se razlilo:
samo nju si žedno sinoć gledao i sočnu joj jabuku odnio;
a imala sam sa zlatnim koncem opravu crvenu svilenu i sve mi milo
što ljetos si meni Lini tvojoj sa suncem strasnim u čergu donio.

Sad idi s njom crnom u ovu tamnu tešku noć,
po mene će lautar drugi s jabukom crvenom
i srećom novom zelenom a žitnom
jutrom plavim na zelenom konju brzo doć.

Srce sretno i cijelo nebo sam imala,
biserje bijelo na rascvjetaloj travi razigrano milo,
sva plamena za tebe flamenko sam plesala;
noćas se nebo gorko po stisnutom grlu razlilo.

A vrelu si mi kožu slašću plodnog ljeta mirisao,
rumene mi grudi ko ruže putenim poljupcima budio,
sva plamena za tebe flamenko sam plesala.

Vesna Španić