Poslušaj kako jutro kaplje
iz žila srčanica bardosa,
stasalih pod istočnim zvijezdama.
Poslušaj grgolj tokova
koji noć otpravljaju
među sjene zlatnih koračaja.
Osluhni!
To Bog uranja ruke u snove
i razmagljuje naša strahoviđenja.
Nebeski Splavar bez vjetra,
s kosturima za jedra.
U modru mudrost nas ovija,
pod obrubom mesa protjeruje krv.
Bisernim munjama kruni nam čeone.
Splavar otpravlja sjene zlaćane.
U našem ožarenom nastajanju,
dio zapisa o nama nestaje.
Kad dosahne i zadnje ukapljenje
izgnane čovječje krvi,
zapamti, i osluhni:
Splavar uvijek jedri prvi!
Briljantno!
Hvala ti, draga nikita :-)
Pesem, ki se odlikuje po besednem uprizarjanju barvitih pokrajin, ki so notranje / sanjske in v katerih se zgodi (morda dobrodejno) pozabljenje ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!