Hvala ti za prosinac, pahuljo moja.
Sniježiš u svim mojim smrtima
koje se tako ljudski boje
moje nevinosti od tebe.
Toliko puta ih prijeđoh
u mimoilaženju visećim mostovima,
da je svaki trenutak prosinac.
Dok rađah tvoje kristalne kosti,
pahuljo moja,
Bog me držao za ruku
i izdisao sva truđenja
koja su te drobila u meni.
Prosinačka buro moja
krštena na brdu Pomišljaja,
hvala ti za besmrtnost.
Nitko ne voli moje tame
poput tvojih ruku,
pahuljo moja od sunca odrođena.
U svakoj riječi moćna si i neprekoračiva.
Hvala ti za prosinac, pahuljo.
Hvala ti za svetočinstvo
kojim si pomirila
sebe od svega
i mene od same pakline
izmagljene nad Božje Žalo,
da se sam svijet i ja
u tebi izmirimo i zaratimo,
od tebe usahnemo.
Hvala ti za prosinac, pahuljo.
Moji trudovi traju.
Od Boga odmetnuti.
nikita, lep zimski pozdrav
Lepa, čudovita je. Samo včasih kaj ne razumem..., bom vesela,
če bo kdo prevedel. Lepo pišeš. Leže.
Vse dobro, Irena
Nikito, sjajna refleksija.
Lijep pozdrav, salke
Irena, hvala od srca!
Salke, hvala!
Poezija koja otkriva vrsnu pjesnikinju.
Hvala ti za trenutke uživanja, nikita!
Kot bi bila ta snežinka pesem, ki rešuje, razdvaja in se s preživetjem obrača k smrti znotraj p. s. ... večplastnost omogoča tudi drugačne interpretacije, kar je še ena od odlik te magično simbolne pesmi, čestitke,
Ana
Nikita, i moje čestitke. Zaslužene!!!
Hvala, Ana!
Hvala, Mirko!
Čestitam Nikito na podčrtanki:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!