RASPLINUTI SIVI OBLACI
Zar ne vidiš,
sivi oblaci putuju u smjeru jučer,
nebo poprimilo boju potočnica
sunce zažarilo uzdignute vrhove Alpa.
Putujem nemirnim rukama
niz padine djetinjstva,
niz usjeke riječnih korita.
Sivi oblaci ostaju negdje iza,
smiješim se jer dolaziš
uvijek iznova,
uvijek s rukama prepunim dodira,
s glazbom riječi ispisanih noćima.
Nebo je zarumenilo od radosti
od drhtaja nebeskih vjetrova,
obojilo obraz suncu,
zažarilo krajolik
i razvuklo se od istoka do zapada
od sjevera do juga,
bez sivih oblaka mrtvih slutnji.
Zar ne vidiš,
sivi oblaci se rasplinjuju
u tvom zagrljaju,
u jutrima,
u buđenju.
Pjesma podsječa na nadu, ne samo da podsječa, nego i jeste nada.
Topla, lijepa,
Bravo Ljubi,
Lijep pozdrav, salke
Potpisujem Salkea. Pozdrav.
hvala Nikita i Salke...
osmijeh za oboje
Ljubi
Uvijek te čitam, Ljubi...!
hvala Mirko,
osmijehom u novi dan
Ljubi
Ljubezenska pesem, ki za svoje mehke hrepeneče odeje jemlje nebo, meglo in barve juter - čestitke,
Ana
Hvala Ana, raduje me što si je odabrala...
srdačan pozdrav
Ljubi
Čestitam Ljubi za tvoje sjajno djelo.
Lijep pozdrav, salke
hvala Salke :-)
nadam se nekom viđenju...
lp
Ljubi
Bilo bi lijepo. A ja se nadam, da ću održati obećanje u koraku a ne samo u riječi.
Budi dobro Ljubi,
Lijep pozdrav, salke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 23. 11. 2017 ob 09:15
- Prebrano 823 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 275.89
- Število ocen: 13