(iz ciklusa Červarske elegije)
uvek kad me jesen presretne
u pregorelom pesku leta lomeći
bronzano jaje sunca o kamen gde varvari
stenju iza makije izrastajući kao lomljivi
dečaci iz voda provalno i silno u čudovišta
i mitove u podne koje se domoglo vrhunca kao svi
oleanderi i mirte u lakoj drhtavici posle
i krupna zimzelen u modri požar siđe bez reda
brojeći svoje staračke pege
riđe pomalo i hrapave pod dlanom - osetim
(znam tu si)
da počinju duge kiše u predelima
ispod trepavica i smrt samo što nije
(znam tu je)
vijugavi mlečni put poezije sklepane iz srče
papirnog vavilona u tumaranju
iza zida zažmurim jače ne javljam ti više
Zdravo Jagodo, moć tvojih reči zadivi svet i okrene jednu stranicu vračajući se u tvoju mudrost. Čestitam!
Lep pozdrav, salke
Hvala ti, Salke, na lepim rečima. Baš mi toplo oko srca...
lp
Jagoda
Lepo, Jagoda!
Stihi so tvoji
kot žubori pomladi,
kot piši mehkobe,
kot izviri skakljavi ...
Lp, Sašo
Sašo, kakva divna minijatura! Čast mi ukazuješ njom i veliku radost. :)
lp
Jagoda
Draga Jagoda,
spet ena prelepa, čarobna, .....
Velik objem,
Majda
Hvala, draga Majda. Polako "raste" ciklus, tako kako i talog lepih sećanja i utisaka. Zahvalna sam ti na tome.
Objem, veliki....
Jagoda
Čudovita pesem, v kateri se mojstrsko prepleta resničnost notranjega in zunanjega sveta, ki se razplete v lirično, nežno poezijo, nad katero vzhaja bronasto jajce, pod trepalnicami pa zapade dež. Na še veliko tovrstnih jesenskih srečanj, Sara
Hvala puno, Sara, na pažnji i za utisak! Pomalo sam strepela da li će gusto tkanje pesme biti svima razumljivo (razume se, zbog jezičke barijere), ali sam jako zadovoljna da je pesma našla put do čitalaca. :)
lp
Jagoda
Draga Jagoda, kjer je volja do branja, ni bariere :), bodi lepo, Sara
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!