Nikada nisam priznala
kako se tvoja tišina razlijeva
niz moja pleća
niz uvojke u kojima se ugnijezde tvoji prsti
niz grudi
otežano disanje
niz stopala
Kako se ugnijezdi u njedrima
uspava na usnama
i zagluši sve nemire
sve uzdahe
sve neizgovorene riječi
Onako tiha
topla
meka
zadrijema na ramenu
i osmjehuje se
gotovo čujno
na usnama razumijevanja
Nikada nisam priznala
da postoji ta tvoja tišina
u mojoj tišini ugniježđena
Sjajno Ljubice !
lp Vesna
hvala draga Vesna....
zagrljaj
Lepa lirična pesem, ki ozvoči tišino in še dolgo odmeva v bralčevih ušesih in spominu. Na blagoglasno tišino, Sara
hvala Sara što si prepoznala moju/tvoju tišinu
zagrljaj
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!