Jednom
kad zvijezde budu sjale
kao noć kristalna i sretna
pitat ćete jesam li
u prekidu vatre
kad su mrtve lipe cvale
u povijesnoj baklji
vašeg djetinjeg svijeta
zaista stizao varkom zatišja
brižnim kretom
kao usamljenoj svjetiljki
vjerni leptir
Jednom
sproljeća, na primjer
kad mi slika potone
u vaše davno isplakane oči
hoćete li se sjetiti mrtve pruge
kojom sam plutao kao strah
i grč u drhtaju srcu
da vam igračke donesem
da ih istrgnem iz „cikličnog
nestajanja svijeta“ u Sarajevu
jedne davne godine
u bijesu i mraku Zapjenjenih
Jednom
kad gore budu tirkizne
a poemu života ispišu
dovršene godine
što će značiti moje ruke
što gorjele su kao ratne rane
oguglale na brzinu okidača
u prekidima vatre plačući vas
sa crnim proljetnim cvjetovima
i zauvijek odlazeći
iz vremena
Zamišljena nad ovom pesmom - ćutim... iz poštovanja!!!
Lp Milena
Toliko srca, toliko razumjevanja života, toliko suza. Poštovanje Mirko.
Lp, salke
Poslano:
24. 09. 2017 ob 08:21
Spremenjeno:
24. 09. 2017 ob 08:22
Mirko,
naj bo čas brez preteklosti in namesto črnih rož naj cvetejo sončnice in da jim
sonca nikoli ne zmanjka.
Lep pozdrav tebi in lepi pesmi
Irena
urednica
Poslano:
25. 09. 2017 ob 21:18
Spremenjeno:
25. 09. 2017 ob 21:18
Pesmi, ki so iztisnjene iz resnične bolećine in strahot, ki posredno prebujajo zavest o neznosni odvečnosti vojn, opustošenih prostorov in bitij - morajo biti slišane,
čestitke,
Ana
Mirko, jaki i potresni stihovi. S njima doista
protreseš čitatelja tako da ga primoraš da si postavi tisuću bolnih pitanja na
koja, nažalost, odgovora nema. Velika čestitka i za pjesmu i za Podčrtanku.
VP!
Katica
Poslano:
26. 09. 2017 ob 22:17
Spremenjeno:
27. 09. 2017 ob 20:48
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!