Šta je jesen?
Rasplakano nebo iznad grada
Lišće razbacano po trotoarima
Pokisla jata malih ptica
Tvoja mokra haljina
Srebreni prah na prozorima kafana
Vjetar koji dolazi pred zoru
Dim cigareta i ustajali miris duhana
Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama
Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto
Slatko sjećanje na djetinjstvo
Jesen je uvjek u pravu
I kada me ostavi samog ispod duge kiše
Ja ću se pitati
Gdje je rođeno svjetlo?
Rastopiću jednu riječ
Ispisaću molitvu
Spomenuću tvoje ime
Uostalom, ne postoji ništa više
Osim neba i moje ljubavi
Sumiko,
po soncu prihaja jesen, tako jaz razberem. Lepo.
Lp, Irena
Jesen, v kateri se krajša svetloba in je zato vse tisto, kar je nekdaj svetilo, še bolj občuteno ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!