Koliko sati je kod tebe Martovski Kuniću
Koliko pokazuje tvoj sat za ljubav
Zaustavi na tren svoj ludi trk
Hoću da se sa tvojom korakom uskladim
Kod mene je crta do dvanaest
Odavno tako stoji
Napregnuto kao opruga pred pucanje
Ili opomena o isteku iščekivanja
Vreme je da nešto učinimo
Alisa
Vraćam kazaljku na poslednji dan pred april
Pođimo za Belim Zecom
U san
Na Ludu čajanku pod uresalom brezom
Gde služe Merlinov kolač od marcipana
Zalogaj čuda
Da sebe navijem unazad
Po zimskom proleću i poslednjem ludilu
I stignem
Na vozove na koje sam zakasnila,
Sa ove strane ogledala
Navijam vreme na moguće
Iza ogledala
Na poetskoj čajanci čuda
Poješću zalogaj zaborava
Zaboraviću
Svoje velike godine
I njegovu malu ljubav
Alisa
U minut do dvanaest
Popiću čaj sa Kraljicom Herc
Sa tobom
Ti moja
Ti JA
Iza ogledala
Možda dođe kad kazaljka stvarnosti stane
Možda ostane
Opet sam pogrešno navila sat
Čak i u snu
Na čekanje
Zatečen sam. Poezija koja ne da disati...!
Genijalna , svaki drugi komentar bio bi suvišan Neno !
Pesem, ki preigrava z Aličinimi junaki, z njihovimi znanimi dejanji (hitenje, pitje čaja in grizljanje kolačkov, ure in karte ...) da bi poudarila možnost prehajanja. Medij (tudi znan) je ogledalo: na eni strani je samo tista, ki gleda, na drugi pa so vsi če-ji, popravljanja, preokrenitve, ki se tam (v odsevu, domišljiji) dogajajo ... zaključek pesmi pa vse te možnosti omrtviči. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!