PESMA O PSEĆOJ SREĆI I ČOVEKOVOJ TUZI

 

 

 1.

 

(Pas i čovek podjednako greše:
jedan drugog za svoj račun teše.)

 

Da, pala je nesmotrena ćuška,
al’  fali mi topla,  vlažna njuška.

 

Kuća pusta.  I srce je prazno.
Ljubav tvoja polje je zarazno.

 

O prokleta na kapiji rezo.
Oprosti dragi što te nisam vezo.

 

2.

 

Pusti, mili,  patetiku rime,

našao sam leto za sve zime.

 

Evo, sit sam (hvala ti na ručku)
Sve ližući oznojenu kučku.

 

Zaboravi. Ne vraćam se više.
Zlatan lanac i guči kajiše

 

Spali. Baci. Neka te ne seća.
Ljudska sreća nije što i pseća.

Mikailo m.z.

triglav

Poslano:
14. 09. 2017 ob 08:10

Luštna

hov

Zastavica

Mikailo m.z.

Poslano:
18. 09. 2017 ob 04:26

Triglav, pogledao sa život i sa pseće strane.


pozdrav

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Mikailo m.z.
Napisal/a: Mikailo m.z.

Pesmi

  • 14. 09. 2017 ob 02:23
  • Prebrano 621 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 112.72
  • Število ocen: 6

Zastavica