NOĆ U ĐENOVI, 3
dugo u noć razgovaram
s djevojkom crvene kose
nad našim pokretima osmijesima
riječima grimasama
i inim gestikulacijama
smiješi se milijun zvijezda
zori sudbina sljedećih
zajedničkih dana
koji kao da se već razlijevaju
na dječakovom licu
dok nas promatra sa slike
nepoznatog autora
kao što čitatelja promatraju riječi
odmaknem li se jednim blijeskom
od stvarnog već u sljedećem trenu
tvrdim da osim crvenokose i mene
dječaka baš ništa ne zanima
ni slika đenovske zlatne panorame
na kojoj su zalasci sunca žal
za nečim nepojmljivim
kao i vrijeme koje stoji
u dječakovim očima
one ne čuje šum velikih valova
dok lijeno šapću ližući stepenice
našega hotela
ni ja više ne čujem da noć pjeva
preko zemaljskih milja
preko naših tijela što gaze
po šumskoj svili udaljenih gora
preko mene i crvenokose
Gdje srce niježno stavlja svoje korake, jedan po jedan, a drugo ih stavlja na dlan.
Lijepo, prelijepo...
Lp, salke
Svaka pohvala je pohvala. Moja je tu.
lpb
Kdo opazuje (in koga?): deček ali rdečelaska ali pesniški subjekt? Je deček povezan samo z Genovo ali je sad prividne dvojine te noči? In kdo je bolj resničen? V pesmi, kjer je videti vse spokojno, nenadoma zavalovi pozaba, odrešeno je le tisto, kar prvoosebni p. s. ujame / postavi v pesem. Čestitke,
Ana
Čestitam Mirko. Pesem, za katero sem si želela, da ne ponikne.
Bodi dobro
"filia"
Čestitam Mirko:)
Lijep pozdrav, salke
Poslano:
14. 09. 2017 ob 20:22
Spremenjeno:
27. 09. 2017 ob 20:55
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 10. 09. 2017 ob 19:20
- Prebrano 676 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 235.2
- Število ocen: 14