Davno je napisana za te pjesma
koju tvoje oči nikada čitale nisu,
bezbroj noći vidjeh te u obrisu
curilo je vrijeme kao stara česma.
Nadala se zalud da će me proći
dani potrti – uspomene, težnje,
al’ ovaj sonet pun samotne čežnje
samo je bljesak nade u ovoj noći.
Puklo je srce od beskrajne boli
utihnuo je božanski ptica poj;
nad svježim humkom netko moli.
Gledaj visoko zvjezdanim nebom,
kako blistavo plače Perzeida roj;
to suze liju svjetlost mojim grobom.
Poslano:
19. 08. 2017 ob 22:58
Spremenjeno:
20. 08. 2017 ob 08:39
Snažan izričaj, emocija koja tiho iskazuje besmisao zavaravanja da se prava ljubav može preboljeti. Inače, ovaj sonet je savršen. Čita se dva-tri puta, pa se ostavi za poslije.
lpm
Snažno Katice, nemam ništa pridodati Mirkovim riječima.
lp, salke
Dragi Mirko, hvala ti na prelijepo sročenom komentaru koji mi, s obzirom da se radi još i o (teškoj) formi soneta, veliko znači i potiče.
Lijep ostatak dana i večeri ti želim!
Katica
Salke, i tebi hvala na čitanju, komentiranju i podršci.
Ugodnu večer ti želim!
Katica
Ja mislim da je ovo korektan sonet. Dobar.
Mikailo
Zahvaljujem, Mikailo na pažnji.
Lp,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!