Odlazim u prošlost kao Josefina
nit’ slutila nisam da ću biti Katarina;
kočija me vraća kroz maglovite noći
u 19. stoljeće siromašnog sjevernog Pariza.
U rukama mi košara prepuna ruža
(doživjeh naoko i neke promjene)
poprilično sam se smanjila,
a na meni odjeća od zakrpa.
Jest da sam puno mlađa
pa i lice mi je, kažu, ljepuškasto;
al’ ne blještim u brokatu i svili
kao druge dame koje voli Riri.
Odgovaram mu čak i stasom
više nego bilo koja druga;
prvo ljubljaše on Denise, a ona njega ne
zatim Marie koja jedino za novac mari.
U Moulin Rouge dolazim samo zbog njega,
a on lovi prostitutke i plesačice kan-kana;
kupovao bi crvene ruže svakoj od njih
mene nit’ ne pogleda – izusti tek merci.
Naposljetku zaljubi se u Myriam
(to svi na Montmartreu znaju)
nit’ ona nije htjela ljubav njegovu,
a on se ubi u alkoholu i slikanju.
Voljela sam Henri de Toulouse-Lautreca
na grob njegov položih buket crvenih ruža;
i vratih se u 21. stoljeće kao Katarina
gledajući njegove slike Moulin Rouguea.
Čitajući sličnu pjesmu pitao sam za objašnjenje, a bio sam premlad. U poeziji je sve dozvoljeno... to ti je prolazak kroz vrijeme. Pokušaj nešto izmaštati, rekao je tada, a ja sam slegao ramenima.
Oduševila si me pjesmom, Katice. Od mene imaš SVE POHVALE.
Lijep pozdrav:)
Poslano:
10. 08. 2017 ob 17:04
Spremenjeno:
10. 08. 2017 ob 18:35
Mirko, da samo znaš koliko mi znači ovako predivni komentar kada ga napiše veliki Pjesnik kao ti i zato ti veliko HVALA. Što se tiče teme prolaska kroz vrijeme nisam čitala ništa slično na tu temu, ali sam gledala francusku komediju s Gerard Depardieuom davnih dana kada se vratio u prošlost. No, samo se sjećam smiješnih scena, ali ima i dosta futurističkih SF filmova koji su prebačeni u budućnost.
Moja pjesma je posvećena izuzetno nesretnom slikaru i umjetniku (invalidu) koji je obilježio jedno ne tako davno vrijeme i njegovim nesretnim ljubavima. Ljubav je čudna, često nam je pred nosom, ali je ne primjećujemo.
Veliki pozdrav i ugodan ostatak dana ti želim Pjesniče!
Zdravo Katice, izuzetno slikanje kroz istoriju i tvoje rijeći. Jako mi se svidja ova priča u stihu, čestitam.
Lijep pozdrav, salke
Hvala na lijepim riječima podrške, Salke.
Lp!
Katica
Katica ☆
brati tvojo poezijo je pravi užitek!!!
čuuddoovito si tole napisala, človek si prav zaželi, da bi se lahko postavil k tvojim likom in bil del te poetične pravljice
Triglave, veliko hvala na komentaru. Raduje me da sam uspjela zaintrigirati te u tolikoj mjeri.
Lijep pozdrav!
Katica
Draga Katice,
odličan omaž omiljenom slikaru... Bravo!
Lp Milena
Milena, draga, veliko ti hvala na podršci.
Ugodnu noć ti želim!
Katica
Poslano:
11. 08. 2017 ob 10:49
Spremenjeno:
11. 08. 2017 ob 13:06
Draga Pjesnikinjo, poklanjam ti meni veoma
zanimljivu pjesmu od A. Sidrana, moga sugrađanina i velikog pjesnika. Na moj
komentar tvoje pjesme svojim si me odgovorom toliko nahvalila da se osjećam ne
samo dužnikom, već pomalo i neugodno. Budući da smo ovdje ograničeni jedino na riječi
(dakle nema buketa ruža i sl.), odlučio sam se na riječi. Sidranove su,
poklanjam ti ih. A poetsko djelo ovako glasi:
ZAPIS O ČUDU
(Ja nikad ništa nisam vidio prvi put!)
Ti lijevom rukom
sklanjaš gust pramen kose sa čela i
ja netom selim u sjećanje taj pokret, i već ne vidim
kako rukom sklanjaš kosu sa čela nego se sjećam tog
pokreta, sjećam se: ti lijevom rukom sklanjaš gust
pramen kose sa čela.
Ti kažeš, glasom
koji treperi i pomjera plamen svijeće
na stolu pred nama: „Napolju je oluja“, i nešto što
nisam ja, ali u čemu me ima, itekako, seli u sjećanje
taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam kako te
čujem, kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i
pomjera plamen svijeće na stolu pred nama, sjećam
se večeri, i glasa što govori „Napolju je oluja“.
A još je napolju
oluja, i još traje veče, jednako kao što
traje i život, kojeg eto kao da ne živim, već kao da ga
se sjećam, poput glasa kojim govoriš „Napolju je
oluja“, glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom
pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš, poput ruke
koje se sjećam, dodirujući je prvi put.
Želim ti ugodan
dan, draga KaticeJ
Dragi Mirko, stvarno sam ostala bez teksta nakon ovih tvojih prelijepih riječi i pohvala, a pogotovu poklona s kojim si me oduševio. On jesu "ruže" koje ću pamtiti. Pjesma me oduševila, samo ti mogu reći veliko HVALA.
Lijepe pozdrave šaljem i tebi ugodna noć!
Katica
Zdi se, da se v tej pesmi dokumentarno (slikar, prostor), zliva z individualnim (kar lahko jemljemo tudi kot posrečen odsev slikarjeve umetnosti) in domišljijskim (preleviti se v lik iz tedanjih časov in prisostvovati) - pesem deluje lahkotno in prepričljivo, čestitke,
Ana
Salke, Westre - hvala obojici na čitanju i čestitkama.
Lijepi pozdravi!
Katica
Moje čestitke, Katice!
Dragi Mirko, hvala ti na podršci i na čestitci.
Lp ti šaljem!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!