Tih je sklad
posve je tih
u ovom trenu
pa ti se čini
da će te izbrisati
nijemost galaksije
i da dotrajava svijet
pa ti se opet čini
kako će brzo isteći sati
i krv se iscijediti
iz korijenja, iz lišća
i crna sjajna limuzina
što dugo klizi u zavoju
već ti trune u umu
i muk uličnog svjetla
gamiže ti u nervima
pred kišom koja rominja
skupljaš svoja krila  –
nikada, kažeš
na monotoniju
nisi pristajao


Ali otvori prozor u sebi
da glasnije čuješ muk
svih stvari i kako se
na putu do ušća
tiho gnijezde bujice
kao glasne pjesme
u pijesku vremena
kako se pješčani sati
talože u tebi da uvijek
se nanovo obuku
u svjetlost, u sjeme
i gibanje za obzor potone
radi osvajanja
uvijek novog svitanja
u duši
od pada i leta
sazdanoj

-----------------------

Mirko Popović

mirkopopovic