Na staklu moga prozora

gasnuo je dan

sakupio sam hrabrost i krenuo

tragom starih pjesama

u jednu ulicu kraj rijeke

da čujem tvoje korake

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta gdje zemlja nebo presjeca

Kao slučajno ušao sam u tvoj san

bježeći od olovnih misli

otrovnih riječi i ružna vremena

tražio sam daleko djetinjstvo

i malo ljubavi u pjesmama

Kao slučajno ti si bila sama

nesposobana da prepoznaš čežnju

skoro imuna na bol

bilo je toga i previše

valjda se srce naviklo

Kao slučajno srele su nam se misli

dozivajući ptice

lomeći razloge za samoću

Kao slučajno ukrao sam svjetlost

sa nepoznate zvijezde

i spustio je na tvoj dlan

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta gdje zemlja nebo presjeca

Sumiko