Čovjek nije sam sebi dovoljan. Nije sretan ako pomoć bilo koje vrste ne pruži drugom. To dokazuje i prolazak kroz tvoju pjesmu, ali i potreba da je kao takvu napišeš.

Lijep pozdrav, Katice

Mirko, slažem se s mišljenjem da čovjek ne može biti sam i da sam sebi nije dovoljan, jer je čovjek socijalno biće. Danas kada živimo u potpunom otuđenju (za mene neshvatljivom) i jedna zalutala "bubamara" nam može izazvati empatiju. Ljepše je davati nego primati! Nadam se kako neću doživjeti da će mi biti potrebna bilo kakva pomoć. Ah, oprosti što sam otišla u serioznost. 

Možda je bubica bila sretna baš kao i ja kad je odletjela. Pitam se kakav je osjećaj imati krila?    

Lijep pozdrav,

Katica

Hvala ti, Katice, na lijepom odgovoru. Ne, ne trebaš se ispričavati. Ako uzajamno čitamo poeziju, komentiramo, iznosimo svoja mišljenja, često i divljenja, zašto onda serioznošću nazvati mali, posve mali izlet iz uobičajenog?  Zanimljiva si pitanja postavila. No, tek bismo o njima mogli na nekoj kavi... ali, zbog daljine, taj lijepi "komadić" vremena nikada neće biti naš...

Lijep pozdrav iz SA

Zelo simpatična pesem, odsvetujem le rabo rim, kakršne so "lampu/kampu, zavjesu/stresu", "kraja/raja", ki so precej predvidljive in škodijo dobri vsebinski zasnovi - pazi tudi na ritem. Na nove vile in bubamare (pikapolonice), Sara

Draga Sara, prvo da ti pošaljem jedan veliko hellooooo.. s obzirom da se nismo do sada družile.
Istina da su rime predvidljive i svakako ću ubuduće pripaziti na njih. No, stihove sam napisala spontano, inspirirana stvarnim događajem uvečer kada sam imala invaziju mušica koje su me asocirale na kampiranja na Lastovu (kada su mušice navalile na lampu u kampu☺), a ta pikapolonica lutala je po zavjesi (otud i moja jednostavna rima). Zapravo sam željela unijeti malo humora i vedrinu u stihove. Možda ću redigirati "Pjesmu o bubamari" imajući na umu i tvoj savjet.
U svakom slučaju mi je drago da si me urednički komentirala i na tome ti hvala.   

Lijep pozdrav,

Katica

Mirko, dragi, ma kakve isprike.... tek samo međusobna razmjena misli.
A o kavi: nikad ne reci nikad.... jer ni sami ne znamo kamo nas putovi mogu odvesti.

Ugodna noć i lp!
Katica  

Humornost in vedrina sta si vsekakor uspeli :), z veseljem, Sara

raširi ona krila i odleti kao vila.

Lepa pesem o pikapolonci(bubamari)

lp

Westre, hvala ti na čitanju i komentaru raduje me da su ti se stihovi dopali. Posebno mi je drago da si izdvojio posljednji stih, jer bubamara (pikapolnica)  može biti i simbolika za dušu koja odleti negdje u sretnije prostore.

Lp, ☺

Katica