Na razmeđi sna i jave ogrnuta svanućem oživi. Ne pitah je
je li doista tu, iako znam kako je nekada svojom sjenom
zaklanjala zvijezde, drukčije molila i pružala ruke
onom tko je uskrsnuo Lazara. Možda se opet
sjene poigravaju zloslutnim ostvarenjem
tjeskobnih, onih što uveliko proricahu
dan Sudnji, a možda je ona tek
jedno od neizbrisivih varki
s kraja stoljeća a pribježište
ljudskom oku pred dugo
spremanim brisanjem
sveopćeg osmijeha
plemenskog
mi i ne zaslužujemo?
Ipak mi ne vjeruješ?
pita me. A ja kažem
da u prirodi mojoj još je
živa kolijevka nevjerovanja
a tebi vjerujem iako nesvjestan
da u korov će zarasti vrijeme, da će
nam u kadru zjenica procvjetati krvav cvijet
prvoga poglavlja novoga svijeta devedeset druge
godine Gospodnje sa suncem rasprsnutim, istisnem
za njom ponavljajući kako ljepših snova ima, ali već je
daleko, ili je ogrnuta svanućem na raskrižju sna i jave iščezla
San, java i sećanje, izmešano onako kako to samo ti umeš da uradiš i trenutak uramljen u još jednoj fantastičnoj pesmi!!!!!
Lp Milena
Privid, ki prinaša sporočila, je morda samo udejanjena globoka želja po (ponovnem) srečanju, omemba letnice (vojne) in paralele s svetopisemskimi zgodbami naredijo to pesem še bolj simbolno in hkrati splošno ... čestitke,
Ana
Mekani koraci riječi i osečaja, istinsko umječe pitanja izmedju srca i duše.
Prelijepo, čestitam Mirko.
Lijep pozdrav, salke
Mirko, samo jedna VELIKA čestitka za ovu osebujnu pjesmu s kojom si me duboko dotaknuo.
LP!
Katica
Mirko, izvoli še moj poskus prevoda: http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/124297/zev_ptss-ja
Lep pozdrav v Sarajevo,
Marko
Mirko, ni zakaj : )
Lpp, Marko : )
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!