Ponekad pomislim
da si me svojim mislima oblikovao
dahom mi čežnju udahnuo
prstima san naslikao
i da si svakim tvojim udisajem,
moj život u večnost tvorio…
U malene oblutke dane sklapao
vreme u Dunav obukao
i ceo svet kroz oči svoje progledao
kada si moju zvezdu sa neba otkidao
i u svoje krilo zasadio
da se kao ruža rascvetam u proleće
zagrljena tvojom ljubavlju
mirisna tvojim uzdahom
ostenjena tvojim korakom..
Ponekad pomislim
da je život nastao u tvojim očima..
Za mene……….
Lepo je tako voleti - i biti voljen.
Pozz za Malaino.
Hvala puno.
Pozdrav Mikailo.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!