Vremenom pjesnik postaje
institucija
slična crkvi
ljudi ( uglavnom žene )
ulaze u njega
kao u katedralu
džamiju ili sinagogu
posjedaju po njegovim
škripavim kostima i rebrima
ili kleče po njegovim stijenkama
zaklonjeni maramama
šeširima i sunčanim naočalama
da ih drugi ne prepoznaju
da ne obnevide od silnog
unutarnjeg svjetla pjesnikova
tamo mrmore njegove stihove
kao sveto slovo
moleć za zdravlje cijelog svijeta
za golubove i nebo nikad da se rastave
za kiše da im umivaju srca snena i lice
da se nikad ne smrkava duša dana
da svaka muzika pronađe idealne note
a pjesma riječ lijepu kao ona što je
još uvijek na koljenima
u molitvi
jednom jedinom
od bezbroja Sunca.
Zanimiva grenko sladka in s pretanjenim humorjem obarvana pesem o pesniku ... čestitke,
Ana
Hvala triglav i Ana, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
S malim zakašnjenjem čestitam ti Duško.
Prijateljski pozdrav!☺
Katica
Hvala draga Katice, od srca !
lp iz susjedstva,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!