Poeziju pišem još od ranih dana,
stihopise njišu oseke i plime,
plovim zlatnom lađom preko oceana,
na pramcu od snova smjenjuju se zime.
Ponekad se sjetim starih bolnih rana
kad ponori smrti gutaju mi ime,
ko pješčane kule iza stihobrana
od ljubavi gradim poeziju rime.
Harmonija duše srca ispunjava,
plavim nebom jedri i nepravdu slama
šireći posvuda ljubav vjernog stiha.
U mislima teče mudra Stihoslava,
plodove života širi obalama
dok ih tamo čeka tvoja duša tiha.
Temu sonetu se ne da očitati niti najmanjše formalne napakice, ampak to od Ivana itak pričakujemo, da nam servira popolnost ... Vsebina, ki to popolnost je tista, ki me je prepričala, sploh zaključek, ki nas povede v pesniško dušo
lp, L
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!