„Pojava tih lica u gomili;
Latice na mokroj, crnoj grani.”- Ezra Paund
čuješ je, nalik je živom stvoru.
golema i bez imena, do zore govori.
onda naglo stane. kao da ne pada:
u tvom usporenom crno-belom snu,
kome se s vremena na vreme prekida
traka; zbog svoje beskrvnosti nikad saslušana
do kraja; sama na putu prema jugu; pritajena
u zvuku vagona koji kloparaju, u razvlačenju
oproštajnih obreda, milosno dotaknuvši
svaku čauru maka, što klimaju na labavom
lancu niz prugu, na kiši; u drešenju
čvorova caklećih koloseka; i tako dalje. dalje.
i dalje slediš putanju, šine. s paundom
izlaziš iz mraka, napolje. jutro, a ne vidiš
lica. ni metro, i nikog da pridrži laticu. slana,
i krmeljiva si, u naporu da iz plitkih voda
izroniš školjku. istine, jedno parče. malo
kao haiku
Jagodo, odlična priča o kiši.
Lp
Salke
Zahvaljujem, Salke. :)
lp
Jagoda
Odlična, z zelo izbranim pesniškim jezikom, z zaključkom, ki je pika na i. Ker - primerjava z majhnostjo haikuja, v katerem pa je v bistvu delček biti sveta, je za to pesem zmagovita poteza.
Lp, lidija
Hvala, Lidija, na divnom komentaru i pažnji. Raduje me da je moj (noćašnji) rad zavredio pohvale. Pesma je nastala uz malu pomoć "prijatelja" Ezre, jer sam čitala njegovu poeziju i naišla na ovu minijaturu o metrou (kako je sam Ezra negde zapisao: pesma koja je prvobitno imala 30 stihova, nakon nekog vremena, "deljanjem" se pretvorila u prekrasan i za mene inspirativan haiku). Haiku je čudesnost poezije - kako kažeš, malenost koja u sebi nosi delić suštine biti.
lp
Jagoda
Iskrene čestitke Jagoda!
Lp, Igor
Hvala, Igore! :)
lp
Jagoda
Pesma se kroz pesmu rađa.
bravo.
pozz
Hvala, Mikailo! :)
pozdrav,
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!