Da bi dostigle
kakvu takvu ravnopravnost
u Poeziji
žene se moraju prestati diviti
muškim pjesnicima
kao da su bogovi
samo zato što im
tu i tamo zagolicaju kožu
i lome krhka srca

štoviše
treba ispraviti povijesnu nepravdu
izvršiti reviziju svih poeta
ocrniti ih i osuditi zbog pijančevanja
dokoličarstva i dangubljenja
po nebeskim krčmama

sve one prijetvorne stihove
u kojima pjesnici licemjerno
obasiplju žene đavolskim epitetima
da su lakonoge i bistrooke
kao srne kod vode
gdje milim srcima
srču ljubav s izvora
na koljenima kao da
bogomole u kakvoj crkvi
neznajuć za smrt što vreba
iz prikrajka
lakovjerne im nježne
vratove bez krika
sve te riječi ulagujuće
brisat treba iz knjiga
iz sjećanja
iz duše Svijeta

i krenuti iznova
pisati ljubav
dok ne postanemo
isto.

Duško Babić