Ne znam izgubiti ljubav
kao sav ostali svijet
priljubi se uz mene i ne pušta
kano pseto priraslo
uz nogu svog srca gospodara
pa mi se priviđa da svuda je ima
i gdje ne bi se smjela nać'
da joj lice drago i tijelo mazno
od kišnih kapi i sunca se stvara
da mi prilazi uznemirena haljinama
a noktima nebo para
i usnama od dukata
te me zaziva imenom grešnim
da joj dušu još jednom ispunim
mirisima mora gdje ljubav vode
život i smrt
na život i smrt
na prvi dan
neoprostivo lijepog proljeća

Ako pak s tobom izgubim ljubav
ili mi je otme kakav kukakvni tat
laskanjem bez kraja
pusti da se ja
priljubim uz nešto tvoje
kao lutak u predstavi za djecu
što nakon aplauza
kad se raziđu svi
ostaje spavati
na čipkanoj damskoj rukavici.

Duško Babić