zima severu prilazi
sipljivog daha, suncu otima
zgrušanu senku,
bakropise mojih reči, sećanja
na kasna proleća Grasovih trešanja,
kada volela sam
dva ploda jednu peteljku, tela
što vrpolje se, poput meda
među rešetkama
saća, ljupkih katedrala
tvog osmeha
Češnje, ki rastejo v spominu in ga prebujajo in segajo preko preteklosti in sedanjika - navdihujoča in lirična, čestitke,
Ana
Hvala, Ana :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!