MAKSIMALNO GRENKO
Vsak konec ima svoj začetek
svoje spočetje
ki se začenja z občutkom
da se ravna steza pod telesom
nagiba, ledeni in spravlja
nate
in da je padec neizbežen
ob ostri tu odsekani
hladni steni
ki je nekoč bila cesta
za nekam
a zdaj postaja cista
v nebeških pljučih
božanski kašelj
in stranpot
kjer si tujec lastni poti
ki te ne prepozna
in ti jemlje pravico
da stopaš po njej
kamor si se namenil
a ko ta začetek konca
naredi svoje
še zmeraj lahko
pogoltneš
tisti del
ki je ostal
čudovito grenak
do samega konca
MAKSIMALNO GORKO
Svaki kraj ima svoj početak
svoj začetak
koji započinje osjećajem
da se ravna staza pod tijelom
kosi, ledi i okomljuje
na tebe
i da je pad neminovan
niz oštru tu odsječenu
hladnu stijenu
što je nekad bila cesta
za negdje
a sad postaje cista
u plućima nebeskim
božanski kašalj
i stranputica
gdje si stranac vlastitom put
pa te ovaj ne prepoznaje
i oduzima ti pravo
da kročiš njime
kuda si nakani
a kad taj početak kraja
odradi svoje
još uvijek možeš
progutati
onaj dio
što je preostao
divno gorak
do samog kraja.
urednica
Poslano:
20. 10. 2016 ob 15:50
Spremenjeno:
20. 10. 2016 ob 18:42
Moja varianta z rahlimI razlikami (to so samo skladenjski popravki, da pesem mehkejše steče ...)
MAKSIMALNO GRENKO
Vsak konec ima svoj začetek
Svoje spočetje
ki se začne z občutkom
Da se ravna steza pod telesom
nagiba, ledeni in se spravlja
nate
in da je padec neskončen
navzdol ob ostri na tem mestu odsekani
hlani steni
včasih je bila to cesta
ki je nekam vodila
zdaj pa postaja cista
v nebeških pljučih
božji kašelj
in stranska smer
na kateri si lastni poti tujec
zato te ta ne prepozna
in ti odvzema pravico
da korakaš po njej tja
kamor si se namenil
ko pa ta začetek konca
naredi svoje
lahko še vedno
pogoltneš
tisti del
ki je ostal
čudovito grenak
do samega konca
Pozdravljena, Lidija. Hvala za branje in popravke.
Ves čas se sprašujem, koliko svobode si lahko privoščimo pri prevajanju, da pesem ne izgubi prvotnih zaobljenosti ali kotov. :)
Seveda o skladnji bolj malo vem. Morala se bom poučiti.
Lp
Irena
Pri prevajanju si lahko privoščimo veliko svobode
- ampak kljub vsemu le toliko, da ritem in sporočilnost originala ostaneta nedotaknjena. Največjo napako delamo, ko poskušamo prevajati čimbolj dobesedno in prav takrat se zapentljamo v največ skladenjski zank☺
Lp, lidija
Je res. :)
Hvala, Lidija in pp
Pi
Komentiranje je zaprto!