Obeščasti me
družico moja bijela lica
očovječi me ako umiješ već kako
ili obezboži
ponizi me i izgnaj
obezglavi me i izobliči
da više ništa nemam
s onim pored mene
i ovim u meni
odaleči se potom
otpuži i odgamiži
odvijugaj i odvuci sa sobom
što sramotno bješe
makar i lijepo i čisto
kao mladica hrasta
zavuci se i zakračunaj
u kuću sa dvanaest lokota
pristavi lonac
i zakuhaj napitak taj
kao da je zimski čaj
otpij veliki gutljaj
i reci na glas:
toliko za danas
druzi moji
jedna je nova zvijezda
na nebu
sasvim dovoljna
za sjaj.
Poslano:
28. 09. 2016 ob 01:05
Spremenjeno:
28. 09. 2016 ob 01:05
Duško,
naj bo ena. Ampak z zelo veliko močjo naj zasveti. Imaš prav.
Pošiljam ti lep pozdrav v Zagreb,
hope
O.K. sedaj razumem,
Lomim Led, hvala za razlago in razsvetljenje. Starejša generacija ( večina), pač o tem ne razmišlja, ker tega problema včasih ni bilo ( vsaj ne veliko ).
Lp GJ
Poslano:
28. 09. 2016 ob 18:53
Spremenjeno:
28. 09. 2016 ob 18:55
Lomim Led, ja kaj pa vem, mogoče je pa krivo to, da sem živela na vasi, pa se o tem sploh ni govorilo :))
Lp GJ
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!