Na svakom trgu bijelog grada
barem jedna nova fontana pada,
kad sirotinja njegova izađe iz kmice
imat će negdje umiti uprljano lice.

Šumorenje vodoskoka umirit će raju
i ona neće više uzaludno dizati graju,
i te kaplje će prštat na sve strane
u zaborav baciti sve kreatorove mane.

 Uskoro će i jesenski izbori novi
s jakim mlazom ostvaruju se snovi,
i svaki će biti druge stranačke boje
već prema tome kako na listi stoje.

Treba uvijek ostavit’ alternativu
i nikad staviti kartu na prvu,
dobit će fontane i svoju pjesmu
nalik na čuvenu Onofrijevu česmu.

Možda će i Zagrebu promijeniti ime
niti za to ne bi trebalo biti zime,
gradonačelnik će izmisliti novo
Fontanograd – bilo bi ono pravo.

Katica Badovinac