Pošast straha
gmiže
uvlačeći otrov u srž
Iscijeđena istina
bjeloočnicama ukazuje
Mrtvi ne govore
tijelima ispisuju osudu
Prokletstvo pohlepe
šamarom udara pečat
Vjera u rukama pohotnika
zla krv
traži osvetu za osvetu
Osvetu za osvetu
Osvetu za osvetu
Mrtvi ne govore
tijelima ispisuju osudu
Razbacani udovi
Prazne duplje
Miris lešine
Strvinari u odorama
komadaju
dio po dio
Dio po dio
Dio po dio
ljudskosti
Zastave vijore
slaveći
osvetu za osvetu
Osvetu za osvetu
Osvetu za osvetu
Mrtvi ne govore
tijelima ispisuju osudu
Autor: Ljubica Ribić
Ljubica, pozdravljena
Prebrala sem tvojo pesem. In me je pripravila do razmišljanja, kaj je tisto,
kar mrtvi zmorejo in oz. mislimo da imajo moč, je naš spomin, odnos,
ki smo ga imeli z mrtvim, je hotenje, ki smo ga imeli oz. ga še imamo in je
z njim tako in tako konec ali pa ne...pa še...
ali pa navežemo stik, če je to bila samo v pesmi in gre...
kolikor hočem ali kolikor zmoremo?
Lepa.
Lep pozdrav,hope
Ljubica, močna pesem.
Pošast - pohlep, ki lomasti po svetu že od nekdaj. Pa vse so nam povedali Veliki, od Bude do Marxa, samo brati nočemo s srcem.
Tudi zato mrtvi nič ne povedo.
Mogoče smo vsi že pomalo mrtvi, pomislim.
Lp
T.
Jedna od onih od kojih meni zastaje dah...odlična ... zagrljaj Ljubice :)
hvala Vesna... grlim i ja tebe <3
hvala draga Black hop, raduje me da sam te potakla na razmišljanje i da si ušla u pjesmu , u tamu njenih pretinaca tražeći sjaj razumijevanja...
veliki pozdrav i zagrljaj
Ljubi
hvala ti Tamara,
da, čovjek je naprosto slijep, zasljepljen zlatnim polugama nesvjesnosti udara o hram ljudskosti... ne vidi ili ne želi vidjeti pravi smisao postojanja...
veliki pozdrav i zagrljaj od mene
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!