Odlučio sam ti napisati pjesmu o nedostajanju.

Nedostajanju tebe.

Kako napisati pjesmu o nedostajanju nekoga tko nije tvoj, kako napisati da ti nedostaju stvari koje nikada nisi ni imao, kako reći sve njoj?

Kako reći da ti nedostaje san, da ti je bezuman svaki dan, dan koji ne sadrži nju i da proklinješ svaku sekundu koju nije tu?

Koliko bi morao pisati da izrazim osjećaje sve, sve što volim u svezi nje?

Da joj kažem što volim u našoj vezi,  u toj mješavini krvi i smijeha, znoja i suza, u tom miksu tanga i bluesa?

Da joj kažem kako mi  samo jedan njezin obični osmijeh može popraviti dan?

Da joj kažem da njezina tuga i mene boli, da joj kažem da volim kada smo goli, da volim kada me voli, da mrzim kada je nema, da je prekrasna, da mi je draga i svaka mana njena?

Da volim kako čudno diše, da volim kako uredno piše, da volim da se ne boji ništa reći, da obožavam kada se privije uz mene, kada dođe u krevet leći?

Stotinu stvari mogao bih joj reći, stotinu pjesmi napisati i nikada ne bi bilo dosta jer svakim slovom kojeg pišem, nedostaješ mi sve više....

Stajpi