RASPLITANJE
Zapleo sam se već
u crte tvog lica
što ih govor mijenja
u izvore svjetla
kao da sve je osmijeh
i ponavljanje
a nije
ti nisi od onih što priznaju
da su kao djeca prosili po tuđim kućama
kruh i mirisnu odjeću
očima sljepljenim suzama ljetnog sunca
jer nitko ne razumije
tko nije bio u tvojoj blizini
kako tijelo drhti
i na četrdeset stupnjeva
pod stablima smokava
sapet sam i sapleten
crtama tvog lica
ne daju mi da budem
onako sretno nesretan
po ljetnoj kiši
kako sam znao biti
ne daju mi da se raspletem
u nepoznato.
Duško,
lepo si napisal o razpletanju. Mogoče pa ni treba prehitevanja, čas nosi...,
za vsakim snegom je novo poletje.
Lep pozdrav na Vir, hope
Hvala Lara, hvala hope, od srca !
lp s mora,
Duško
Poslano:
26. 07. 2016 ob 08:10
Spremenjeno:
26. 07. 2016 ob 09:11
mogoče ji tvoja lepa poezija sname masko, mogoče jo sama sname, medtem ko bo brala tvoje stihe, ki so včasih podobni njenemu izrazu - prikrivajo bistvo
Lp
Irena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 25. 07. 2016 ob 16:06
- Prebrano 614 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 546.69
- Število ocen: 18