Listam vrijeme nad jezerskim ogledalom
Možda bih rasplitao duge i obukao se
U daleki smijeh, ali On iz bezdna
Bratu, boru, bunaru svom
Prilazi. Lice mu obasjava fosil
I plamen korijenja
Strah je u zaleđenoj zvijezdi nad Pelješcom
I u muku ceste od srebra
Odgonetam li boje smaragdnih nijansi
U srcu? Primičem li se zaboravu
Davnih sjenki na tavanu
Ili samo izrastam u slutnju i ne želim znati
Kako se od kamena
Ljudski korak odljepljuje, niti
Iz čijeg oka bije ledeni pogled
Ali, mekana je melodija Njegove pjesme
Nad bunarom koja mi isporučuje
Svoj lik iz neke predstave. Pa nijem
Zalazi u vrtove. Ne vidim ga
Od zarasle baštine, od mirisa vrijeska
Od jata olovnih ptica
Što ga ispod pazuha pušta
A i kristal bezglasni blijedî
I u jezero tone
Mirko, prenio si neku emociju i tugu s pjesmom koju mogu osjetiti. Čak vidim slike iz nekih davnih godina kada sam putovala prema Metkoviću (pusta cesta), a nebo se crvenilo u daljini .
Odlična pjesma!
Lijep pozdrav i ugodna noć!
U tvom odzivu na pjesmu i Metković je... i pusta cesta nadomak... i crveno nebo u daljini. Nešto od onoga što bih ugledao da samo znao i mogao gledati. Naime, jedne davne godine u Metković me "roda donijela" tako snažno mašući krilima da mi je, onako malenom... među prvim slikama svijeta... onemogućila bilo što vidjeti.
Hvala ti na osvrtu, draga Katice.
Lijep pozdrav:)
Poslano:
28. 07. 2016 ob 17:11
Spremenjeno:
28. 07. 2016 ob 17:11
Pesem Odziv, lik iz predstave na tankočuten, liričen način govori o neki slutnji, o nekem obisku: kdo je On v tej pesmi? Je sled nekega davnega božanstva, nam prinaša spomin na nekaj pradavnega, pozabljenega, na tisto, kar se izmika dometu človeškega uma? On prihaja iz temnega, požrešnega brezna, a prihaja tudi k vodnjaku, simbolu obilja in darovanja. Njegov pogled je strašen, leden, a obenem je melodija njegove pesmi mehka. Zdi se, kot da On v sebi združuje vsa nasprotja, kot da je On - svet sam.
Avtor ne določa, ne konkretizira, njegova pesem je kot sanjsko predivo, ki ovija bralca v skrivnostno vzdušje, v spraševanje o davnih sencah, o nečem pozabljenem in v nas globoko zakopanem; to sanjsko, nestvarno vzdušje pa še poudari z izredno melodičnostjo jezika.
lp, Franci
Poslano:
28. 07. 2016 ob 20:58
Spremenjeno:
28. 07. 2016 ob 20:58
Najljepše se zahvaljujem, Novak i srdačno pozdravljam!
(Mirko)
Bravo Mirko! :-)
Očekujemo još ovakvih pjesama! ;-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!