U starom parku još mirišu borovi
i vjetar sanja u krošnjama breza
Umornim drumovima
došao sam iz zaboravljenih snova
da ti kažem da te volim
Gledao sam
kako bosim nogama
dodiruješ vodu
i spalio sam svoje strasti
ispod zlatnih zvijezda
ali nisam postao neko drugi
Bijelim cestama, bijelim cestama
lutao sam bijelim cestama
tražeći svoj mir
ali nisam postao neko drugi
samo se umorila moja duša
od tišine
Uzeo je život
sve što je mogao
i nije tajna
na mnogo izvora i ja sam gasio žeđ
Kroz pustinju tuge
evo došao sam
da ti kažem
oprosti
Jer srce ne mogu da prevarim
Bijelim cestama, bijelim cestama
lutao sam bijelim cestama
tražeći svoj mir
ali nisam postao neko drugi
samo se umorila moja duša
od tišine
Krasna pjesma,melankolična ali pitka .
Lp,Vesna
Poslano:
25. 06. 2016 ob 16:00
Spremenjeno:
25. 06. 2016 ob 16:04
Zelo lepo - čuti se kesanje in pripravljenost sprave.
Mogoče bi odstranili zadnji del o belih cestah ( zadnjih 6 vrstic ) tako, da bi beseda
oprosti prišla še bolj do izraza.
Ampak, kdo sem jaz, da bi sodila.
----------------------------------------
lp gorskijavor
Ja, po belih cestah se duša utrudi. Lepo si napisal Sumiko.
Lp,hope
Sumiko,
lijepa, ali tužna pjesma.
Lp, Katica
Pjesma sjećanja, melankolije, zapitanosti. Sjajno napisana.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!