Dok našim prozorima
sunce lijeno toči sjaj i
usporava trenutak pretvarajući ga u godine
kroz vrata otvarana drugima
odlaziš
Zaključat će ih pitanja i
zbiti tjeskobu
jesenjom aromom
u salonu rabljenog namještaja gdje
na prašnjavoj polici zjapi vaza
grob osušenih latica
spremnih za kompost
podsjetnik na lažnu romantiku
Isušen je pogled
umiren dodir
zaleđena ruka
utihnuta pjesma
Poslano:
18. 06. 2016 ob 13:03
Spremenjeno:
18. 06. 2016 ob 13:03
Kao i milijun puta do sada, i ovaj put evo imam pjesmu koju treba još čitati. Zadivljen sam pred poetskim umijećem, saraivor!!!
lp
Iskreno zahvaljujem na komplimentu Mirko!
lp
Prebrala 5x in upam,da sem vse dobro razumela.
Všeč mi je - zelo globoko!
Lp. gorskijavor
gorskijavor, teško je proniknuti u refleksivnu pjesmu na drugom jeziku, drago mi je da si uspjela i da ti se sviđa. Hvala!
lp, slavica
Pesem, v kateri se podobi mrtvih rož / pretečene ljubezni lepo prepletata v otožnem občutju minljivosti, ki se zazdi, da je prisotna že odkar je obstajal odnos (upočasnjen trenutek, razvlečen na leta)... čestitke,
Ana
Hvala na divnom tumačenju. I naravno - na podcrtavanju! Baš se radujem!
slavica
Svaka čast kolegice Slavice!
Pjesma ti je vrhunska!
Nježna i jednostavna!
Samo tako naprijed ;-)
Hvala Ivane.
Lijep pozdrav,
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!