na šljunku
više nema tragova
naših bosih nogu
osuli su se sa sipina
gdje je u pijesku nacrtano srce
i neka druga slova u njemu

samo onaj plus je još isti
kao križ
preko djetinjstva
zaliven tokovima

među njima
prispodoba za tvrd kamen
zatreperi
kad vonj mulja ulovi žurbu
a na tanjuru je pastrmka
mrtvih očiju

kad skrijem
da me
još uvijek zaboli
ono ljeto
ishlapjelo među koracima

vrati se
ponekad
kad kiši
ispod johe sjedim s tobom
dječjim dlanovima
zahvaćam talasanje kaplje u mlaki
zaplivam u krugu
tražim početak
dok se ne razvedri

obučem se u kazališni zastor
za njim te tražim

u rijeci
ljudi

Jure Drljepan (JUR)