Ti koji si znao razgovarati s pticama
koji si me naučio raspoznavati
kada vjetar plače a kada se smije
koji to oblaci ostvaruju snove
i kakvo je mjesto na kojem spava sunce
reci mi danas
kamo odlaze ti misli
dok kiša rominja nad našim gradom
i čija to ruka pruža oslonac za hladnih večeri
dok bezglasno plaču okna naše sobe
a sumrak neumitno potiskuje dan
i odlučne misli zamjenjuje sjetom
i dok se pogled mazi
u polutami ispod trepavica sa sjećanjima
pitam se
hoću li znati disati bez mirisa tvoje duše
i svoju otvoriti žutom grmu drena
za proljetne zore na obronku
na kojem smo se nekad smijali
Ko će znati sve puteve duše.... :)
pozz.
Da Mikailo... ipak ponekad radoznala odluta...
lp.
Divna pjesma! Posebno mi se sviđa "hoću li znati disati bez mirisa tvoje duše".
lp, Valy
Valy, ti naravno - već po običaju - prepoznaješ najbitniji stih :) Hvala ti!
lp, slavica
Toliko mi je emotivno jaka da sam zalutao u njenim versima. Prva, odlična, pjesma jutros. Zahvaljujem autorici!!!
Lp,
mirko
mirkopopović iskreno zahvaljujem! Ovakve podrške itekako stimuliraju!
lp, slavica
Volim čitati takve pjesme, odnesu me upravo tamo, sasvim blizu događaja.
lp, branka
Branka, ako ste stigli skroz blizu, dobro je :) Hvala na komentaru!
slavica
Lirična podoba odhajanja, v katerem se zrcali ljubezen in nemoč, odtekanje življenja in prostor spominov, ki izpodriva (statično) realnost - z načinom pripovedovanja na poseben način osvetli preteklost, čestitke,
Ana
Slavice, iskrene čestitke!
lp, Valy
Iskrene čestitke Slavica!
Lp, Igor
Slavica, mimo podčrtanke pesmi, ki se me je dotaknila, res ne morem;
iskreno čestitam
koni
Ana hvala na lijepom osvrtu.
Slavica
Valy i Igor Žuravlev zahvaljujem na čestitkama :)
Slavica
Koni hvala od srca!
Slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!