prvi udisaj svježine novoga dana
pokloniti suncu što me otapa
moram
i sneni osmijeh jutarnji
cvrkutu male ptice
umornoj rosi otkriti
svoju ranjivost
moram
i krhkost koja prima šiljke
ne braneći se
obrezujući ruže
da zaposlim nevoljene ruke
krijesnicu na dlan položih
i rekoh joj
ti nisi mala slaba sama
zvijezda ti si što
svjetlom častiš srca mrak
netko mora čuti
pjesmu
kad grudi bi da puknu
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!