Posteljice noći

Nemam ja pogled 

tvojih radosnih očiju 

iz mojih tuga zrači 
s uvelim lišćem
prohujalih jeseni

 

nemam ja topline 
tvojih raširenih ruku
u mojima oprez caruje 
s varljivim zrcalima
ranjenog uma

 

ostavljaš me 
noći mutnog mjeseca
pred kojom ću klečati
kao potrgani cvijet 
tiho moleći jutro 
s povratkom sunčevih zraka 
koje odnosiš sobom
ostavljaš me 
kao nedoraslost 
mjesečevih mijena 
pretočenih u žareća jutra 
sunčevih rođenja 
s odbačenim 
posteljicama noći

vida

Komentiranje je zaprto!

vida
Napisal/a: vida

Pesmi

  • 01. 07. 2015 ob 08:50
  • Prebrano 642 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 564
  • Število ocen: 17

Zastavica