Nemam ja pogled
tvojih radosnih očiju
iz mojih tuga zrači
s uvelim lišćem
prohujalih jeseni
nemam ja topline
tvojih raširenih ruku
u mojima oprez caruje
s varljivim zrcalima
ranjenog uma
ostavljaš me
noći mutnog mjeseca
pred kojom ću klečati
kao potrgani cvijet
tiho moleći jutro
s povratkom sunčevih zraka
koje odnosiš sobom
ostavljaš me
kao nedoraslost
mjesečevih mijena
pretočenih u žareća jutra
sunčevih rođenja
s odbačenim
posteljicama noći
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!