poslijepodnevna prazna ljuljačka

 

već me nebrojene godine pitaju
kamo je otišla adeline


ne tražim je
naše je drugarstvo ostala priča
u okamini školjke
u vječnom huku mora


ne zovem je
jer nije nikada otišla –
ptice se svakoga ljeta
u šavove podneva skriju
da im metafizičke
kosti ne izblijede


ne čekam je
na blijedoj fotografiji samo je
srce iskrvarilo
tamo
gdje su ražena polja sazrela


već me nebrojene godine pitaju
zašto uhom i okom
crpim priviđenja
zašto se naslanjam
na jučer
na sutra
na davno


ne gledam
u osami vremena nevješto
pokušavam ući
u barku teorije o vječnosti
i slušati
kako stihove neshvaćena života
u poslijepodneva ispisuje
prazna zanjihana ljuljačka

 

mirkopopovic

Ana Porenta

urednica

Poslano:
19. 05. 2015 ob 22:34

Nežna, globoka lirična pesem, ki presega zdajšnjost in se približuje pojmu večnosti, čestitke,

Ana

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
20. 05. 2015 ob 20:15

Veliko mi je zadovoljstvo! Hvala lijepa.

LP,

mirko

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

mirkopopovic
Napisal/a: mirkopopovic

Pesmi

  • 12. 05. 2015 ob 14:46
  • Prebrano 744 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 460.14
  • Število ocen: 18

Zastavica