* * *
Sviješću mi teče, propinje se dah
A ti je stižeš bujnim drvećem jašući
Ne, nisu te zvijezde prevarile
To grliš trzaj, žeženu, podatnu
Jeku i ruj, san golubice razdjevičene
Uzet ćeš me dok bubnja noć u meni
I mjesec srebren, vreo i žedan
Dok jezdi mi iza vjeđâ
Nad gorama
Je li to kadšto
Lahor u travi zaspe
Ili obnaženi sagaramo dok dišu
I stenju planinski horizonti
U obrisima erosa
U kičmu svemira žmarce prospi
I zapleti kosu zvijezda
Još malo očima budnost bludnje ozari
Još malo sam srna i pantera
Još malo sam misterija žene
Utkana u pandže, u grivu i vihor
Izvan prostora

* * *

Začaraj
Huk gorâ u noći srpnja
Glazbu i daljine
Umijeće voljenja
Da nikad pokošeni, nikad oteti
Svemu što jesmo
Plovimo u zviježđa pod kojima treperi
I rastvara se svjetlosna
Panorama Sarajeva

mirkopopovic