SLUTNJA (PSALMI LJUBAVI)

 

 

 

Divih se slobodnoj  ptici,

i želeh da letim sa njom i pevam,

sve dok je krilima lomila svetlost  sunca

i pevala,

visoko pod beskrajnim nebom

dokle dopiru samo moje darežljive  oči,

ne i pohlepne ruke

i eho reči za duetsku pesmu,

na moje note...

 

Čeznuh za ružom samoniklom,

dok je  u polju rasipala svoj miris,

lelujava na vetru što raznosi zanose,

svačija i ničija,

i žudeh za opojnom,

o kako  žudeh da je presadim

u svoj vrt ograđen tvrdim  zidom

kroz koji se ne probija vetar,

ni tuđi udasi...

 

U zlatan kavez  zatvorih pticu

bez glasa,

i okitih rešetke  presađenom ružom

bez mirisa,

ah, dragi moj,

dragi,

kako sam siromašna sada,  

i kako tugujem,

jer ne volim te kako te voleh

dok samo slutih ljubav

u dalekoj pesmi tvoga srca

i mirisu tvoje nedostižne duše…

 

 

 

 

nenamiljanovic

Ana Porenta

urednica

Poslano:
01. 03. 2015 ob 17:50

Narava hrepenenja, ki ob uresničitvi izgubi čar in je le še breme, čestitke,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

nenamiljanovic
Napisal/a: nenamiljanovic

Pesmi

  • 28. 02. 2015 ob 00:32
  • Prebrano 578 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 237.3
  • Število ocen: 6

Zastavica